Kada bi mi neko zatražio da opišem život u jednoj riječi,ta riječ bi bila -ČEKANJE. Cijeli život nešto čekaš.Čekaš zoru,rođendan,vikend,ljeto,mamu,pravdu,ponedeljak,zaborav,porođaj,pogled,priznanje,taxi,večeru,koncert,ljubav,novu godinu,odgovor,osmijeh,novost,promjenu,poziv,istinu,sudbinu,njega,nju,njih,nas.... Čekaš njega da dođe,sebe da odeš. Vrijeme da prođe,a zapravo bi ga trebalo zaustaviti..ili barem usporiti..Jer,od svih čekanja,samo jedno sa sigurnošću dočekaš-KRAJ. Ne čekaj. Živi.. Meša Selimović<3

Ne diraj mi majku. Riječima,pogledom,šakama. Nikad mi ne diraj majku jer braniću je ja:riječima,pogledom,šakama. Neka je ona puna mana,neka je i griješila,nek je ne razumiješ...Koga briga? Majku mi ne diraj,na nju ne pokazuj,ne broji joj grijehe,ne mjeri joj riječi.Njene me ruke,slabe poput grana topole,dočekaju kad padnem,spašavaju od lomova.Ona me jedina grdnjom hvali i jedina me podrži i kad me ne razumije. Majku mi ne diraj da se u meni ne probudi orkan,da ne polude sve moje zvijeri i prožderu ti zlobu i spokoj. Neka me je ona premlada ili prestara rodila,neka ne postavlja bogate trpeze,ne oblači se po tvom ukusu,neka je premršava ili predebela,majku mi ne diraj!Ona je sama sjedila noćima da tješi suze u mojim snovima,umorna od iznemoglosti skupljala zrnca snage da me pohvali,umiri,posavjetuje ili samo šuti sa mnom.Jedino ona uzdiše i prije nego mi se tuga mučki prikrade,brine da li sam gladna,što sam se zadržala,čeka me u noći upaljenim svjetlom i obrazima govori da će sve biti u redu. Ona me hvali i kad nema razloga,sakriva njena bolna mjesta od mojih očiju,čuva me i kada sam jača od nje,daje i više nego što ima.Neka je i pričljiva,ili šutljiva,prznica ili nježna,sposobna ili statična,NEKA JE. Zdrave i žive,moje jedine SIGURNE LUKE.

„Draga moja djevojčice, jednog dana kada shvatiš da starim, ja te molim da budeš strpljiva, ali prije svega pokušaj da razumiješ kroz šta prolazim. Ako, kada budemo pričale, ponovim jednu stvar hiljadu puta, nemoj da me prekidaš govoreći: „rekla si to prije minut“. Samo me slušaj, molim te. Pokušaj da se sjetiš vremena kada si ti bila mala, i kada bih ti svaku noć čitala istu priču prije nego što zaspeš. Ako se ne budem htjela kupati, nemoj da se ljutiš, i nemoj da me sramotiš. Sjeti se kako sam te , kada si bila mala djevojčica, ganjala i jedva nagovarala da se kupaš.Kada vidiš kako sam spora kada je u pitanju nova tehnologija, daj mi vremena da naučim, i ne gledaj me kao da sam glupa. Sjeti se, srećo moja, kako sam te učila mnogim stvarima, kako da jedeš, da se obučeš, počešljaš kosu, da se suočiš sa svakodnevnim problemima.Jednog dana kada shvatiš da starim, ja te molim da budeš strpljiva, ali prije svega pokušaj da razumiješ kroz šta prolazim. Ako se s vremena na vrijeme desi da zaboravim o čemu smo ono pričale, daj mi vremena da se prisjetim. A ako ne budem mogla nemoj biti nervozna, nestrpljiva ili arogantna.Samo znaj, u svom srcu, da je za mene najvažnija stvar da budem s tobom. I kada me moje stare, umorne noge više ne budu mogle nositi brzo kao prije, daj mi svoju ruku, isto kao što sam ja tebi nudila svoju, kada si učila da hodaš. Kada ti dani dođu, nemoj da budeš tužna, samo budi sa mnom, i imaj razumijevanja, dok uz tvoju ljubav idem prema kraju svog života.Njegovaću u svom srcu i biti zahvalna za vrijeme i radost koje smo dijelile. Sa velikim osmijehom i ogromnom ljubavlju koju sam oduvijek imala za tebe, samo želim reći – volim te, moja draga kćeri!“ Tvoja mama Goca <3

Pozdrav dragi moji, dugo nisam pisala,nadam se da ste mi dobro. Razmišljala sam o čemu da pišem,i nema bolje stvari ili gore od ove korone-virusa.Ja sam bila jedna od onih koji nisu vjerovali u snagu ovoga virusa. Mislila sam da je ovo neki politički trik ili šta već. Uvjerila sam se,da nije trik nikakav, nije laž.. Trenutno dok ovo pišem pozitivna sam na covid..Kako,kada ,zašto ja ? Porodila sam se prije dva i po mjeseca,nigdje nisam hodala,šetala..Ali ipak me je pronašla..Velika sreća je ta da nemam nekih velikih simptoma. Izgubila sam miris i okus evo već 7 dan.. Nije mi zbog mene,nego veliki strah imam zbog bebe..Nadam se da će sve biti kako treba..Čuvajte se ljudi,čuvajte svoje voljene,porodicu,prijatelje..Od srca vam želim svako dobro,da ne osjetite na svojoj koži ovaj virus,i da su vaša porodica i vi živi i zdravi.. Prošli smo mi i gore od ovoga,nadam se da ćemo pobjediti i ovoga neprijatelja.. Ljubim vas.

Šta vi kažete kada su u pitanju godišnja doba..Meni je posebno draga jesen..Naravno nije mi najdraža,ali ima neka posebna čar kada je u pitanju jesen.Kad bi se godina mogla smjestiti u sat,jesen bi bio sat čarolije.Opažam da je jesen više godišnje doba duše, nego prirode.Jesen je godišnje doba kada nalazimo mir kod kuće, poklanjajući pažnju onome što već imamo.Nekako,imam potrebu za razmišljanjem,o svemu...Ali o čemu god mislim osjećam se spokojno..Mirno..Danas je bio sunčan dan,prelijep dan..Izašla sam na balkon,napravila kafu i sjela..Osluškivala sam kako se lišče lagano viori..Udahnula sam jako i zatvorila oči..i samo sam jedno pomislila.Voljela bih da mogu biti jesenski list, koji je gledao nebo i živio. A kada dođe vrijeme da idem , biću sigurna da mi je život bio dar..

Da,ona je jebeni uragan.Elementarna nepogoda.U pravo vrijeme.Pravim riječima.Da,ona je djevojka koja je uvijek samo prolazila.Rijetko se zadržavala.Gotovo uvijek nekog okrznula,ali nikada nije osjetila.Niko nikada nije osjetio nju.Ne na način na koji je htjela.Na način koji je željela.Zato je bježala. Dok su svi bili kiša pokušavajući stvoriti oluju,misleći da joj treba moći parirati,sve što je ona tražila bilo je sklonište.Mirna luka.Mjesto na kojem može odmoriti.Svoje misli.I ostaviti svoje kovčege koje je već predugo nosila.I njoj je apsolutno nebitno jesi li samo dječak zaljubljen u valove koji se boji plivanja.I apsolutno joj je nebitno jesi li samo kiša ili uragan.Jedino što je njoj bitno jest da treba tebe i da je ona neko koga ti trebaš.Da je ona neko s kim se možeš nositi.Ili da si barem voljan probati.Da si voljan zaplivati.Da nećeš odustati.Da ćeš je znati smiriti. Tada uragan postaje kiša. Tada ona postaje djevojka koja ostaje...

Kaže meni sestra jest dosadan ovaj naš grad....Sve je već vidjeno,dosadno,znam svaku ulicu napamet.Ništa me više razveseliti ne može...Ja mislim da nije upravu...Mnogo toga ima da se vidi,samo moraš malo bolje oči otvoriti...Evo sada je zima.Pahuljice lagano padaju,na ulici poslije dugo vremena čuju se dječiji uzvici..Sankaju se,prave snješka ....Zašto ti ne izadjes napolje,pravi sa njima snješka i ti...Kaže ona da je matora...HAHAHA Djevojčica od 16 godina je matora..Nisam htjela dalje da nastavljam ovu priču sa njom,jer me samo iznervira,ali sam joj rekla da je ljepote pun svijet.Ali moraš imati oči da to vidiš..Ili možda srce ..Nikakva ljepota se neće sama nametnuti,moramo mi da otvorimo oči i da se prepustimo nekim stvarima.Ja sam zadovoljna i sitnicama,i te sitnice mene čine srećnom..Možda su za nekoga te sitnice jedno veliko ništa,ali u mojim očima,i srcu su to krupne stvari kojima se radujem...

Što je mrtvo-mrtvo je...Ne pokušavaj oživljavati ono što više ne postoji nekakvim uspomenama koje su nekad bile stvarnost.I njih pokopaj.Ne vraćaj se albumima,fotografijama,porukama,sitnicama koje su nekad bile krupan osmijeh,ne vraćaj se sjećanjima,jer ona su samo šejtanova udica kojom bi te držao na uzdi,ili te povukao u prostor u kojem ne možeš disati. Da može,bilo bi.Da treba,postojalo bi.Da je živo,trajalo bi.Našao bi se način.Jer mora.Dok je čemu života,i nafake mu je.A nafaka je i način,i znanje,i pomoć,i put,i cipele za taj put....

Jednom mi je majka rekla.Sine kad god te neka tuga zadesi,sjeti se sine da su to sve Božija iskušenja.Nemoj ljude gledati sa visine.Pomozi svakome,kome možeš.A kome ne možeš,nemoj ni odmagat,Budi čovjek najprije.A tko te povrijedi,okreni glavu ne raspravljaj se.Ono što obećaš, obavezno ispuni.Ponašaj se prema drugima,onako kako bi voljela da se neko ponaša prema tebi.Imaj svoje JA,poštuj svoje riječi i sebe.Nemoj se svetit ima Boga sine on sve vidi.Koračaj hrabro i gutaj sa smješkom.A tvoja pamet je dokaz da se neke stvari ne mogu kupiti novcem.Isplatit će se jednog dana sve.Hvala ti majko moja do neba <3 <3